Košarica
Iz knjige DOWNOV SINDROM U OBITELJI, autorice Katice Ivanković
Kako nadvladati osjećaj osobne tragedije nakon ove dijagnoze? Kako prihvatiti dijete s DS-om kao dijete koje prije svega treba puno ljubavi i nježnosti da bi moglo optimalno razviti sve svoje bogomdane sposobnosti?
Evo priče jedne mlade, obrazovane majke koja je bila upoznata s posljedicama dolaska djeteta s DS-om u obitelj i prije nego li je čula ovu objavu u rodilištu. Naime, njezina je najbolja prijateljica nekoliko mjeseci prije nje također rodila dijete s DS-om.
Katica Kos iz Gajnica nije stručnjak, ali je predani i savjesni roditelj. Po dolasku iz bolnice odmah je sa suprugom “surfala” Internetom u potrazi za najnovijim svjetskim iskustvima o odgoju djece s DS-om. Nakon tri godine života i svakodnevnoga rada sa svojim sinom Ivanom, prema spoznajama i savjetima američkih i njemačkih stručnjaka s Interneta te prema uputama patronažnog defektologa CR “Zagreb”, ona piše:
… Bio je to šok, mračan tunel ispunjen osjećajima ljutnje, nevjerice i bola različitoga intenziteta. Mislite da je svijet stao, da se više nikada nećete nasmijati, da nemate snage za dalje, a sve je to normalno.
Tu je beba koja treba Vas i Vašu ljubav i pažnju kao i svako drugo dijete. No, za dijete s DS-om trebat ćete puno više vremena, strpljenja, snage i upornosti.
Jako je važno da mu od najranijih dana počnete pjevati, pričati, da ga nosite po kući, da budete što više uz njega. Koliko god Vam se činilo da je još premaleno za tako nešto, već tada stvarate čvrste temelje za njegov uspješan razvoj. Mala djeca s DS-om su, naime, prilično mirna i neaktivna, bez velikog interesa za okolinu i bez nekih posebnih zahtjeva. I zato – motivirajte ga, da bi ono kasnije motiviralo Vas. Čitajte svojem djetetu priče, vodite ga u park, trgovinu, na proslave. Tako će ono upoznavati novu okolinu i ljude, a oni će upoznati njega. Kad se igrate sa svojim djetetom dok je ono još malo, uspostavljajte kontakt očima i dodirom, a kada bude veće radite s njim kad ste sigurni da Vas prati i da ste pridobili njegovu pažnju. Mnogo puta ćete slagati kockice, kolutove, imenovati boje, izgubiti živce, ali na kraju će Vam se trud sigurno isplatiti i dolazit ćete, malo po malo, do rezultata.
Hvalite svoje dijete za svaki uspjeh, ma koliko on bio malen, nagradite ga velikim osmjehom i glasnim BRAVO! Vjerujte mi – zaista djeluje. Bit ćete sretni i Vi i dijete jer ste uspjeli zajedno.
Uključite u rad i igru i ostale članove obitelji, ne morate sve sami! S Vama je Vaša obitelj kao prva pokretačka snaga i zajedničkom voljom ćete uspjeti. Ne želim Vas tješiti niti uvjeravati da je lako, ali što je život nego mijena sunca, oblaka, kiše, vjetra, bure…
U svim tim fazama Vašega života i djetetovog odrastanja bit će uspona i padova. Imate pravo i na jedno i na drugo. Kad Vam je teško isplačite se, izgurajte iz sebe sve negativne emocije. Ne kaže se uzalud:
“Ne daj da te slomi!”;
“Sve što te ne slomi, čini te jačim.”
Sav trud bit će Vam trostruko vraćen: imat ćete dijete s neizmjerno mnogo ljubavi, zadovoljno dijete koje će napredovati i biti sretno!
Nije li to ono najvažnije?!