Nemate korisničko ime? Registrirajte se!

Košarica (0) 0,00 kn

Oglašavanje

Pubertet

Pubertet

Izgovarate li i vi rečenicu: “U moje vrijeme nisam ni znao da pubertet postoji i što mi nedostaje?” Vi ste, jednostavno, zaboravili.
Zaboravili ste koliko je teško ići u školu svakog dana, zaljubljivati se, živcirati se, imati tremu i odolijevati iskušenjima (od markiranja do opijanja), a istodobno jako željeti da vas prihvati grupa vršnjaka. Zaboravljanju puberteta pridonosi i to što je to razdoblje karakteristično po obilju nejasnih informacija, kaotičnim i uzburkanim emocijama te brojnim nedoumicama. Kad prođe, većina ljudi ne zapamti ništa konkretno, osim određenog osjećaja mučnine.
Osim toga, svako je vrijeme po nečemu posebno, stoga se i pubertet vaše djece nikako ne može usporediti s vašim, a još manje s vremenom vaših roditelja. Djeca danas sve ranije ulaze u pubertet. Tako se kod nekih već s devet ili deset godina mogu primijetiti prvi simptomi. Djevojčice u pubertet ulaze najčešće oko dvanaeste godine, a dječaci godinu dana poslije. Pubertet završava oko petnaeste ili šesnaeste godine, ovisno o spolu.

 

 

Iz knjige Uspješan roditelj, uspješno dijete, autorice Jelene Janičić-Holcer

http://www.nakladanika.hr/knjiga/uspjesan-roditelj-uspjesno-dijete-35.html

Promjene u pubertetu događaju se na dva načina:
1. Tjelesne promjene (glas, crte lice, ubrzani rast…)
 Djeca fizički sve više nalikuju na odrasle osobe, sa sve izraženijim karak­teristikama vlastitog spola. Iako te promjene doživljavaju dramatično, olakšavajuća je okolnost što vide da se one događaju i njihovim vršnjacima. Djeca osjećaju i blagonaklonu reakciju svoje okoline koja im na razne (verbalne ili neverbalne) načine poručuje: u redu je da se mijenjaš i rasteš.
2. Unutarnje promjene (emotivne prije svega)
 Pubertet je vrijeme velikih nedoumica, neprestanog samoanaliziranja, traženja vlastitog identiteta i čestog neslaganja s okolinom, vrijeme naglih promjena raspoloženja i izraženih potreba da se bude drukčiji.
 Unutarnji vulkan emocija, pitanja, dvojbi i razmišljanja izrazito je jak. Pubertet je vrijeme traženja odgovora na pitanja: tko sam, koji je moj smisao, kakav je svijet u kojem živim… Vrijeme je to s mnogo smijeha, tuge i plača. Najizraženija potreba djeteta u pubertetu je da nije samo i da je shvaćeno.

Prva pomoć
Zašto je važno razumjeti pubertet svojeg djeteta? Zato što je pubertet, između ostalog, i vrijeme velikih odluka. S obzirom na to da je emotivni pogled na svijet u tinejdžera primaran, i odluke se donose na emotivan način.
Obično se u tom razdoblju proba prva cigareta, događaju se prva eksperimentiranja s drogom, moguće je i prvo zaljubljivanje te prvo seksualno iskustvo. Vrlo je važno da sve te odluke dijete donese racionalno a ne emotivno jer svaka od njih može obilježiti njegov život. No te odluke dijete najčešće donosi samostalno ili u razgovoru s vršnjacima, tj. opet emotivno. Zato je prijeko potrebno učiniti sve da u takvim odlučivanjima “budete od pomoći” jer kao odrasle osobe možete utjecati na to da i racionalni faktor bude važan u djetetovu odlučivanju.

Kako možete biti “od pomoći”?
• Potpora
 Ne zaboravite da je djetetu potrebna vaša potpora, iako dijete katkad čini sve da vam pokaže suprotno. Pokažite mu da ga volite i kad je neraspoloženo, kada popusti u školi ili kada ga otkrijete u laži. Vaša prisutnost i potpora ne moraju biti samo verbalni. Kad vam se učini da je dijete neraspoloženo, a trenutačno ne znate kako doprijeti do njega, napravite mu sendvič, kupite novi CD, predložite da zajedno prošetate… Okružite ga obiteljskim vrijednostima, pokušajte provoditi što više vremena zajedno, izbjegavajte pred njim svađu s patnerom, ujutro ga budite poljupcem…


• Povjerenje
 Nemojte ga “gušiti” da vam odaje svoje tajne, prepričava maštanja ili povjerava tko su mu prve simpatije. Ne provjeravajte njegove priče kod prijatelja ili učiteljice. Iako neprestano pokušavate biti osoba od povjerenja, potičite ga da se druži s vršnjacima, da izlazi i da se mnogo kreće.

• Dnevnik
 Predložite djetetu da piše dnevnik. To može biti vrlo učinkovito za izražavanje i kanaliziranje emocija, ali i za navikavanje da se događaji promatraju s odmakom. Nemojte čitati taj dnevnik i ne prisluškujte njegove telefonske razgovore. Morate naći druge načine na koje ćete biti upoznati s njegovim životom, a da pritom ne narušavate njegovo pravo na privatnost.

• Raspoloženja
 Dopustite mu da iskazuje različita raspoloženja i da se osjeća slobodnim kod kuće, gdje može šutjeti, dugo spavati ili odbijati jesti… Negdje se mora osjećati dovoljno slobodnim, a ako to mjesto nije njegov dom, potražit će ga negdje drugdje (potencijalno loše društvo), daleko izvan vaše kontrole i pogleda.

• Komunikacija
 Nemojte odustati od razgovora. Iako tinejdžeri odaju dojam da im vaše mišljenje baš ništa ne znači i ignoriraju sve vaše pokušaje da ostanete u kontaktu, i dalje pokušavajte razgovarati. Naravno, nisu skloni otvoreno razgovarati o svojim problemima, tako da morate razviti osjećaj za skrivene poruke i čitanje između redova. Ne zaboravite kako nije dovoljno da samo vi govorite, morate pokazati iskrenu spremnost da čujete što vam vaše dijete želi reći. Uostalom, tinejdžeri imaju potpuno istančan sluh. Govore samo ako znaju da ih slušate.

Toleriranje promjena
Opis tipičnog tinejdžera: lupa vratima kad izlazi iz kuće, gleda kroz vas kad mu govorite, misli da ste dosadni, stari i nadvladani, ponaša se superiorno, odijeva se čudno, nikad se ne ispričava, ili laže ili šuti, dok razgovara telefonom govori u šiframa…
Većina tinejdžera ponaša se potpuno neprihvatljivo prema mišljenju svojih roditelja. Čak i kada znaju da vam njihovo ponašanje smeta, ne žele vas pokušati razumjeti. Najčešće nisu ni svjesni toga da su se promijenili i da to nekome smeta. Kada ga pitate: “Kako se to ponašaš?”, najčešće vas ne razumije i jednostavno uzvrati pitanjem: “Kako?”

Promjene u pubertetu uobičajene su i normalne, čak i poželjne u tolikoj mjeri da imate više razloga za zabrinutost ako izostanu, nego ako su burne, silovite i mučne. Zašto je to tako?
Vaš tinejdžer traži svoj identitet. Upravo zato možete očekivati potpuno drukčije ponašanje svog djeteta i kada je u pitanju njegov školski uspjeh, održavanje osobne higijene, pospremanje sobe, komunikacija s vama. Sve ono što ga je dotad krasilo, sada može izgledati kao da nikad nije ni postojalo.
Tinejdžersku potrebu da se bude drukčiji samo tanka crta dijeli od potrebe izazivanja šokova okoline. Oni sada žele biti i izgledati drukčije od vas, ali često i od svojih vršnjaka. Idealno je ako roditelji to razumiju i odobravaju. Radujte se kada kod svoje djece primijetite interese koji se razlikuju od vaših.

Vaša je tolerancija sada na velikoj probi. Ako vaša kći ima svaki nokat obojen drugom bojom, a sin ljubičaste pramenove u kosi, budite sigurni da su se tako “dotjerali” jer očekuju, između ostalog, i vašu reakciju. Tinejdžeri su spremni da se pri sukobima s roditeljima svađaju i brane svoje nove modne izlete. Upravo zato, ako na takve promjene reagirate vrištanjem ili “padanjem u nesvijest”, uskoro možete očekivati novo iskušenje. Ali ako uspijete ignorirati djetetova očekivanja ili uzvratite provokacijom (na primjer: “Dodala bih još ljubičastih pramenova”), dobit ćete na važnosti u očima djeteta. Prema njegovim kriterijima više niste laka žrtva, netko tko je zastario, tko ništa ne razumije ili netko tko se ponaša predvidljivo, poput roditelja njegovih vršnjaka…
Pokušajte biti informirani o trenutačnim interesima svojeg tinejdžera. Je li njegov ludi način odijevanja ili češljanja novi trend? Možda se želi nekome svidjeti?

Šokantnu odjeću, frizure i vrišteće lakove za nokte prihvaćajte ležerno. Dopušteno je sve ono što ne ostavlja trajne tragove (tetovaže, piercing). Budite strogi, izravni, jasni i nedvosmisleni u argumentiranju nedopuštenih stvari.
Odolite provokaciji. Recite djetetu: “Kako god da izgledaš, ja te volim.” Kad god vas iznenadi, vi iznenadite njega pozitivnom reakcijom. Pokažite mu da ga prihvaćate takvog kakav je. Kao osobu.