Piše: Marija Koračević, dr med.
Spec. fizikalne i rehabilitacijske med.

Potreba za druženjem sa drugim živim bićima iskonska je potreba čovjeka. To dokazuje sama potreba za držanjem kućnih ljubimaca u stanovima unutar urbanih četvrti, gdje se njihov vlasnik mora dodatno angažirati i potruditi da udovolji potrebama svojeg četveronožnog ili krilatog prijatelja.
Konji su doduše životinje koje traže malo više prostora i angažmana, ali zato pružaju znatno veća zadovoljstva i odanost onima koji se druže s njima.
I ne samo da pružaju zadovoljstvo ljudima, oni nas i liječe!
Pojam hipoterapije doslovno znači liječenje uz pomoć konja – grč.hippos = konj; therapeia = liječenje.
To liječenje obuhvaća sva područja gdje je potrebna pomoć djeci sa razvojnim ili stečenim problemima kretanja, kao i ona koja se odnose na djecu sa poremećajem u psihičkoj sferi, sa poteškoćama u učenju i ponašanju.
Medicinskom terminologijom rekli bi da je vrlo široko područje primjene ili indikacija za hipoterapiju. Nabrojit ću najčešća stanja, odnosno bolesti: cerebralna dječja paraliza, Down sindrom, stanja nakon ozljeda kralješnica i donjih udova sa poremećajima kretanja, deformacije kralješnice kao što je skolioza i pognuto držanje, te niz stanja koja spadaju u širu grupu poremećaja u ponašanju (hiperaktivnost, manjak koncentracije, agresivnost).
Svaka od tih dijagnoza zaslužuje posebna objašnjenja i pristup kod terapije, no jedno je sigurno: indikaciju određuje liječnik specijalist koji prati dijete i procjenjuje učinak liječenja, bilo da je riječ o farmakoterapiji, tj. primjeni lijekova, ili fizikalnoj terapiji, što podrazumjeva primjenu prirodnih činitelja u liječenju i rehabilitaciji. Hipoterapija, kao oblik medicinske gimnastike uz pomoć konja, svakako spada u područje fizikalne terapije.
U čemu je naročita vrijednost hipoterapije? Opet ću se poslužiti stručnom terminologijom, a potom dati jednostavno pojašnjenje. Riječ je o kompleksnom senzomotoričkom podražaju kojim su stimulirati svi senzomotorički receptori.
To znači: istovremeni podražaj slušnih, vidnih, njušnih, taktilnih, vestibularnih i kinestetičkih receptora, kojim dijete doživljava konja. Iako djeluje komplicirano, objašnjenje je jednostavno: dijete doživljava konja vidom, sluša njegovo rzanje, njuši ga, dodirom osjeća razliku mekoće dlake i čvršći osjet grive, osjeća njegovu toplinu dodirom dlana i preko leđa, osjeća kretanje kad ga nosi i ljuljajućim pokretima šalje podražaj unutarnjem uhu gdje je centar za kontrolu ravnoteže.
Govorimo o kompletnom senzomotoričkom podražaju, a tako kompleksan podražaj ne može dati nijedna sprava. A naročito ono najvažnije : psihički doživljaj drugog živog bića koje je spremno na suradnju - nosi nas kad mi ne možemo hodati, ne smeta mu što smo drukčiji od ostalih i što se više družimo, to je spremniji na suradnju. Kako vrijeme prolazi izgrađuje se odnos uzajamne pomoći i povjerenja koji ne ovisi o govoru i riječima, već se osniva na neverbalnoj komunikaciji koja je uvijek iskrenija i važnija od one verbalne, naročito kod djece.
Svako od spomenutih područja indikacije za hipoterapiju zahtijeva posebni pristup.