Učimo jesti
Dohranu počinjemo voćnim sokom, u početku razrijeđenim, u količini od nekoliko žličica, a slijede kašice. U zemljama zapadne Europe prve kašice spravljaju se od mlijeka i žitarica (kukuruz i riža), dok se u našim krajevima tradicionalno počinje voćnom kašicom.
Nije bitno počinje li dohrana voćem, žitaricama ili čak povrćem. Važno je da se nove namirnice uvode postupno, jedna po jedna i ne prije navršenog četvrtog mjeseca života.
Dakle, voćni sok, a potom kašice od žitarica i voća prve su nemliječne namirnice koje se postupno uvode u dojenačku prehranu.
Što se tiče voćnih kašica, počinje se obično s jabukom i kruškom, a nastavlja s bananom,marelicom, breskvom, šljivom, borovnicama itd.
Žitarice su odličan izvor željeza, vitamina B i kalorija koje su bebi potrebne za rast i razvoj. Počinje se rižom i kukuruznim žitaricama jer su lako probavljive i budući da ne sadrže gluten, izazivaju najmanje alergija (protein koji se nalazi u pšenici i raži kod osjetljive djece moće izazvati bolest - glutensku enteropatiju).
Na našem tržištu mogu se naći žitarice koje u sebi već sadrže adaptirano mlijeko i pripremaju se s vodom. Nakon šestog mjeseca mogu se dati kombinirane žitarice koje sadrže pšenicu, proso, ječam, raž i koje se također mogu naći na tržištu u nekoliko različitih okusa, uglavnom s dodatkom voća.
Treba početi s manjom količinom kašica zbog mogućih reakcija i postupno povećavati do količine od 120 do 150 ml. Obrok uvijek treba davati žličicom, nikad u bočici, kako bi se smanjio rizik od karijesa.
Nakon voća i žitarica
Nakon voća i prerađevina od riže i kukuruza, sljedeća skupina namirnica koja se uvodi u prehranu dojenčeta, i to s navršenih pet mjeseci, tj. u šestom mjesecu života je povrće. Povrće je izvor minerala i vitamina nužnih za rast i razvoj. Preporučuje se prvo povrće blagog okusa kao što su mrkva, blitva, špinat, korabica, cvjetača, tikvice, buča itd. Krumpir i mahune uvode se u sedmom mjesecu, dok se namirnice koje napuhuju ili se teže probavljaju kao što su: graπak, kelj, kupus, grah i leća daju poslije, tj. u posljednjem tromjesečju prve godine života.
Kiselo voće koje iritira nezreli probavni sustav ne preporučuje se dok beba uspješno ne prihvati ostalu hranu. Bobičasto voće (jagoda, malina, kupina) ne preporučuje se do navrπenih godinu dana, zbog visoke alergogenosti. Dojenčad koja pati od opstipacije može dobiti sok od jabuke i u četvrtom mjesecu.
Meso se u prehranu dojenčeta uvodi potkraj πestog mjeseca. Količina mlijeka (dojenja) smanjuje se uvođenjem nemliječne hrane. Vaæni nutrijenti koje treba nadoknaditi su proteini, željezo i vitamin B. Meso je vrlo dobar izvor tih nutrijenata i važan dio prehrane dojenčeta u tom razdoblju.
• Željezo iz mesa bolje se resorbira nego iz biljaka,
a rizik od alergijskih pojava smanjuje se ako se u početku daje bijelo meso peradi te janjeće i teleće meso.
• Radi lakπeg gutanja, meso uvijek treba davati zajedno s povrćem i to najprije pasirano, potom gnječeno pa ustinjeno.
• Nakon mesa, u prehranu dojenčeta uvodi se žumanjak (nakon šestog mjeseca). Preporučuje se tvrdo kuhano, kombinirano s povrćem ili žitaricama, do tri puta tjedno. Bjelanjak se uvodi poslije prvog rođendana kako bi se izbjegle alergijske pojave.
• Mliječni proizvodi, jogurt i meki sirevi mogu se uključiti u prehranu dojenčadi u dobi od oko sedam mjeseci.
Što treba izbjegavati u prvim mjesecima nemliječne prehrane?
• Špinat, ciklu, tamnozeleno povrće (brokula) jer imaju velike količine nitrata koji smanjuju bebin hemoglobin pa ih u prehranu treba uključiti tek poslije drugog povrća.
• Pšenicu, jaja, citrusno voće, zato πto izazivaju alergiju.
• Med se ne uvodi prije kraja prve godine, jer ponekad sadrži spore bakterije Clostridium botulinum, koja izaziva teže bolesti kod dojenčadi.
• Slano je stečeni okus, tako da dojenčad nema sklonosti prema slanoj hrani pa dodavanje soli može opteretiti bubrege.
Što beba može piti?
Jedan od važnijih faktora u razvoju zdravih prehrambenih navika je ograničenje količine voćnih sokova zbog njihove velike kalorijske i manje nutritivne vrijednosti. Sokovi sadrže fruktozu i sorbitol i smanjuju dječji apetit za drugom hranom, a mogu izazvati i dijareju (proljev).
U prvim mjesecima dovoljno je davati samo mlijeko i vodu, za djecu koja su na mliječnoj formuli, a dojena djeca potrebu za tekućinom zadovoljavaju isključivo majčinim mlijekom. Kad se uvede voćni sok, njegovu količinu treba ograničiti na 120 ml dnevno.
